Viribus Unitis
Danijel Tatić
Danijel Tatić, to sam ja. Ali što dalje? O svemu drugome puno je lakše pisati, nego o samome sebi. Što da kažem o sebi, a da drugima bude zanimljivo, ili važno? Hm, zašto ovaj blog, otkud ja na njemu?Strast prema povijesti osjetio sam još od dječjih dana. Interes su mi budile stare religije i vjerovanja. Zacijelo je to jedan od razloga zašto sam upisao i na kraju diplomirao povijest na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Nešto me vuklo da mi je to poziv. Tada mi se s profesionalne strane fokus interesa pomaknuo na hrvatsku povijest 19. stoljeća. Još kao mladog oduševljavao me fortifikacijski sustav austrougarske Ratne luke Pula, radio sam i na očuvanju nekih njezinih utvrda, a onda sam o svemu počeo i pisati za VP, Večernjakov magazin za vojnu povijest. Tu je već nastalo mnogo tekstova na tu temu. S kolegom Zvonimirom Despotom objavio sam zatim knjigu „Ideja Velike Srbije“. Sve to, i pisanje za VP i ljubav prema knjigama, donijelo je i preseljenje u Zagreb.
Bio je to novi i privatni i profesionalni izazov. Počeo sam raditi kao izvršni urednik u novopokrenutnoj biblioteci knjiga „Hrvatska povijest“, ali i nastavio pisati. Tako se rodila nova knjiga, „Seljačka buna Matije Gupca“, također s kolegom Despotom. Od siječnja 2014. u VP-magazinu za vojnu povijest, iz mjeseca u mjesec, kronološki pratim zbivanja u Prvom svjetskom ratu. Evo, rodio se i ovaj blog.
I to je to. O meni dovoljno.
Email: danijeltatic.pu@gmail.com
Zašto „Viribus Unitis“? Iz
više razloga.
Isti naziv nosio je admiralski brod austrougarske mornarice, čije se
neslavno potapanje u pulskoj luci, 1. studenoga 1918., simbolički
poklopilo s krajem Austro-Ugarske Monarhije.
Sam naziv „Viribus Unitis“, koji u prijevodu s
latinskog znači „zajedničkim snagama“, predstavljao
je krilaticu koja je tijekom Prvoga svjetskoga rata označavala
zajedništvo njemačkog i austrougarskog cara te
savezništvo njihovih zemalja. To savezništvo na
kraju ipak nije rezultiralo pobjedom u Velikom ratu, kako su ga tada s
punim pravom nazivali. Poznato je da pobjednici pišu
povijest, a glas poraženog često puta ostane ušutkan.
Ovaj je blog zamišljen na način da se na njemu čuje i glas
poraženog, jer bez njega povijesna istina ne može biti potpuna.
Naravno, to ne znači da će moje pisanje biti pristrano. Na blogu ću sa
čitateljima podijeliti intrigantne dijelove mojih najnovijih
istraživanja, nepoznate dijelove povijesti 19. i 20. stoljeća, kao i
brojne zanimljivosti. Težište će biti na hrvatskoj
povijesti, ali dovoljno mjesta biti će posvećeno i svjetskim temama.
Želja mi je da blog postane mjesto moje komunikacije s čitateljima, ali
i mjesto razmjene mišljenja i povijesnih rasprava. Iz tog
razloga svi su poželjni i dobrodošli, jer svačije
mišljenje može pomoći u razotkrivanju dosad nepravedno
zapostavljene povijesti Prvoga svjetskog rata i uloge Hrvata u njemu.
Zato pozivam sve čitatelje da se uključe u stvaranje bloga
„Viribus Unitis“ te da, kao što i sam
naziv govori, „zajedničkim snagama“ pripomognemo
osvjetljavanju tog dijela povijesti.
